Heljda (lat. Fagopyrum esculentum) je jednogodišnja biljka koja potiče iz Azije, mada se u nekim delovima sveta svrstava u višegodišnje biljke. Zbog karakteristika semena i zbog svog hranljivog sastava, heljda se smatra žitaricom, mada botanički gledano tu ne pripada. Za razliku od žitarica, na stabljici heljde se pojavljuje mnogo mirisnih cvetova, pa se heljda često smatra i medonosnom biljkom. Heljda je stara hlebna poljoprivredna biljka koja poseduje brojne nutritivne koristi. Zrno heljde se lako vari pa se ona često koristi i kao dijetalna namirnica.
Iako je jedno vreme bila gotovo zaboravljena, heljda u novije vreme stiče sve veću popularnost i postaje sve traženija, kako zbog svog specifičnog ukusa, tako i zbog brojnih zdravstvenih prednosti. Heljda se uzgaja i kod nas, naročito u brdsko-planinskim predelima, i svrstava se u žitarice dugog dana, jer se seje u junu. Pored toga što možete kupiti gotove proizvode od heljde, možete se takođe odlučiti za to da sami uzgajate ovu biljku.
U nastavku teksta možete saznati nešto više o uzgoju, sortama i prinosu heljde.
Uzgoj heljde
Heljda ne zahteva neke posebne uslove za uzgoj, pa se zato sve više proizvođača opredeljuje upravo za ovu žitaricu. Ipak, važno je obezbediti određene agroekološke i druge uslove za uzgoj heljde.
Temperatura. Pre svega, temperatura mora biti optimalna u svakom periodu rasta ove žitarice. Što se setve tiče, minimalna temperatura je između 4 i 9 stepeni, a idealno je da se zemljište zagreje do temperature od oko 15 stepeni. Ono što je važno da znate jeste da će biljka biti uništena na temperaturi koja se spusti ispod nule. Setva heljde se vrši kada prođe opasnost od mrazeva jer je na njih veoma osetljiva. To je uglavnom kraj aprila ili početak maja u ravničarskim predelima, dok je u brdsko-planinskim krajevima to početak juna. Temperatura potrebna za klijanje je negde oko 17 stepeni, a temperatura potrebna za cvatnju kreće se od 17 do 19 stepeni.
Zemljište i voda. Heljda najbolje uspeva na peskovitom zemljištu. Što se kiselosti zemljišta tiče, heljda se može uzgajati na blago kiselom zemljištu, čija se pH vrednost kreće do 5,5, ali je važno da klima bude vlažna i da ima dosta padavina. Heljda je, naročito za vreme cvetanja, veoma osetljiva na visoke temperature i na sušu.
Obrada zemljišta. Kod heljde je obavezna jesenja i duboka osnovna obrada zemljišta. Osnovna obrada zemljišta treba da ide do dubine 20-25 cm, u zavisnosti od preduseva, tipa zemljišta itd.
Đubrenje. Zemljište gde se uzgaja heljda mora se redovno đubriti. Ukoliko je zemljište siromašno hranljivim materijama i ukoliko nije đubreno, potrebno ga je pre osnovne obrade nađubriti. Heljda dobro podnosi đubrenje kako organskim tako i mineralnim đubrivima. Glavnu ulogu u ishrani zemljišta imaju azot, kalijum i fosfor, dok su kalcijum, gvožđe, sumpor i ostali elementi od manje važnosti.
Navodnjavanje. Navodnjavanje heljde se vrši uz pomoć veštačke kiše, jer na taj način se osim vlažnosti zemljišta povećava i vlažnost vazduha.
Nega useva. Preporučuje se da se u blizini heljdinih polja postave košnice sa pčelama, koje će pospešiti oprašivanje. Oprašivanje pomoću pčela će svakako povećati prinose. U nedostatku pčela, potrebno je dopunsko, veštačko oprašivanje, koje se vrši tako što se zategnuti kanap povlači preko biljaka u vremenskom periodu od 8 do 10h i ponavlja se 4 ili 5 puta za vreme cvetanja.
Setva. Za setvu heljde se koristi seme iz prethodne godine jer starije seme heljde brzo izgubi klijavost. Potrebno je da zrna heljde budu krupna, ujednačena i zdrava. Zrna heljde je potrebno sejati u razmaku od 13-15 cm ili u većem razmaku od 45-60 cm. Ukoliko su uslovi povoljni, heljda će proklijati za 3 do 4 dana.
Žetva. Heljda neravnomerno sazreva, pa je važno odrediti pravo vreme za žetvu, kako bi se sprečili gubici. Smatra se da je najbolje vreme za žetvu kada 2/3 zrna potamne. Žetvu je potrebno vršiti preuređenim kombajnom i završiti je u što kraćem roku, da ne bi došlo do osipanja. Takođe, u toku žetve seme ne treba da sadrži više od 14-15% vlage.
Sorte heljde
Kako u svetu, tako i u našim krajevima, najzastupljenija je obična jednogodišnja heljda (Fagopyrum esculentum Moench). Zvanični podaci pokazuju da obična heljda prekriva preko 90% ukupne svetskih površina na kojima je zasejana heljda. Postoje još dve sorte heljde koje su zanimljive za setvu a to su takozvana Tatarska heljda (Fagopyrum tataricum) i višegodišnja heljda (Fagopyrum cymosum Meisn.)
U našim krajevima su ranije bile popularne i neke visokorodne sorte heljde iz Rusije, a danas postoje sorte koje su proizvedene u našim institutima. Najrasprostranjenije sorte kod nas su Novosadska heljda, Golubica, Siva golubica, Bedija itd. Postoje i uvezene sorte iz Rusije, kao što su Bogatir, Majskaja, Kalininskaja i Sibirjačka sorta.
Prinos heljde
Heljda se seje jednom godišnje i ne zahteva prevelika ulaganja, a ukoliko se obezbede adekvatni uslovi, prinosi će biti veoma dobri. Što se tiče samog prinosa zrna, smatra se da se od heljde dobija 1-4 t/ha, a najčešće je u pitanju vrednost 1,5-2 t/ha. Heljda se može prerađivati na dva načina, a to je mlevenjem celog zrna, čime se dobija integralno heljdino brašno, i mlevenjem oljuštenog zrna. Smatra se da se od 100 kg semena heljde dobije oko 65-70 kg brašna i oko 15 kg mekinja. Ono što je velika prednost uzgajanja heljde jeste to da njena proizvodnja ne zahteva nikakva hemijska tretiranja.
Takođe, heljda može biti i dobar izvor zarade, jer na tržištu ima odličnu cenu. Brašno heljde na tržištu dostiže cenu i do 3 eura/kg. Uzgoj heljde se danas smatra biznisom budućnosti.