You are here: Home » Blog » Kokosova mast – upotreba i lekovita svojstva

Kokosova mast – upotreba i lekovita svojstva

Masti su hranljive materije koje organizmu daju najviše energije, duplo više od ugljenih hidrata i belančevina. Međutim, ne preporučuje se preterivanje u konzumiranju masti, naročito ako želite da održite normalnu telesnu težinu.

Energetski udeo masti, odnosno triglicerida, u ishrani treba da iznosi do 30%. Nisu sve masti koje se koriste u ishrani iste. Naime, trigliceridi se satoje od jednog molekula glicerola koji vezuje tri molekula masnih kiselina. Masne kiseline mogu biti različite dužine, odnosno, mogu imati od četiri do dvadeset ugljenikovih atoma, a veze među njima mogu biti jednostruke ili dvostruke. Svaka dvostruka veza uslovljava položaj masne kiseline u prostoru i određuje njena svojstva. U zavisnosti od toga koliko dvostrukih veza imaju, masne kiseline mogu biti zasićene (nemaju nijednu dvostruku vezu), mononezasićene (imaju jednu dvostruku vezu) i polinezasićene (imaju više dvostrukih veza).

Kokosova mast - upotreba i lekovita svojstva

Studije koje su objavljene u poslednjih deset godina pokazale su da je veoma bitno koje od ovih masti jedemo. Naime, preporučuje se konzumiranje mononezasićenih masnih kiselina, koje se, na primer, mogu naći u maslinovom ulju, kao i polinezasićenih (omega-3) masnih kiselina. Ove masne kiseline imaju najveću popularnost među pobornicima zdrave ishrane. Što se tiče zasićenih masti, ako ste čuli za njih ili ako ste učili o njima, sigurno znate da je kokosova mast jedina biljna mast koja je na sobnoj temperaturi u čvrstom stanju i da je jedina koja sadrži veoma visoku koncentraciju zasićenih masti. Međutim, retki su ljudi koji koriste sirov kokos ili kokosovu mast u ishrani, osim velikih ljubitelja čupavaca, rafaelo kuglica ili bounty-ja. Osim toga, za zasićene masti važi činjenica da su veoma štetne po ljudsko zdravlje, barem su nas stručnjaci ubedili u to. Ali postavlja se pitanje da li je to zaista tako?

Osamdesetih godina su sve zasićene masnoće proglašene štetnima po ljudsko zdravlje od strane svih državnih institucija, kao i pobornika zdrave ishrane. Godinama se govorilo da su zasićene masti jedan od glavnih uzroka ateroskleroze, bolesti krvnih sudova, infarkta i porasta nivoa “lošeg” holesterola (LDL) u krvi. Međutim, postoji jedna stvar u vezi sa zasićenim mastima koju nam nisu predočili, a to je da nisu sve zasićene masti iste. Na primer, kokosovo mleko sadrži 24% zasićenih masti, sirovo kokosovo meso 30%, dok kokosova mast sadrži neverovatnih 92% zasićenih masti. U porećenju s tim, maslac sadrži 66%, a maslinovo ulje 14% zasićenih masti.

Postavlja se pitanje kakve su zasićene masti u kokosu i da li su iste kao one iz kravljeg mleka ili životinjskih masnoća. Odgovor je da nikako nisu iste. Sa stanovišta sastava, zasićene masti u kokosu imaju mnogo kraće molekule, a u pogledu nutritivnih svojstava, mnogo se lakše vare od životinjskih masti, zadržavaju osećaj sitosti i čak mogu pomoći u sagorevanju kalorija. Postoji jedan zanimljiv paradoks koji ide u prilog kokosovoj masti: stanovnici Polinezije svakodnevno konzumiraju kokos i njegove prerađevine, a ne boluju od povišenog nivoa holesterola u krvi. Naučnici još uvek ne znaju tačno zašto je to tako, ali poslednjih godina među njima je sve zastupljenije mišljenje da kokos i kokosova mast sadrže izuzetno zdrave masnoće i da ih zbog toga treba uvrstiti u ishranu.

Glavni sastojci kokosove masti su kaprilna kiselina i laurinska masna kiselina, koja sadrži 12 ugljenikovih atoma i koja ima široku primenu u kozmetici zahvaljujući svojim izuzetnim svojstvima. Ova masna kiselina srednje dugog lanca je takođe veoma značajna u ishrani, budući da ima antivirusno i antibakterijsko dejstvo, zbog čega uništava protozoe i inaktivira viruse poput HIV-a, boginja, herpesa i citomegalovirusa, pa i više organizme poput kandide. Ova svojstva masnih kiselina srednje dugih lanaca prepoznata su još pre 40 godina. Osim toga, masnoće iz kokosa normalizuju nivo lipida u organizmu (ateromi u krvnim sudovima ne sadrže laurinsku kiselinu), podižu nivo “dobrog” holesterola (HDL) u krvi, štite od alkoholnog oštećenja jetre i poboljšavaju protivupalni odgovor imunološkog sistema. Kokosova mast takođe poboljšava rad štitne žlezde, te je uz pomoć nje moguće rešiti hipotireoidizam i hipertireoidizam.

Kokosova mast se godinama koristila samo u kozmetičkim proizvodima, ali danas se može naći i na policama prodavnica zdrave hrane. Neobrađena kokosova mast je vrlo stabilna i može izdržati visoke temperature. Takođe se može dugo čuvati bez bojazni da će se pokvariti (oksidacija ili užeglost), zbog čega uvek treba kupovati kokosovu mast koja nije hidrogenizovana.