Varičele je otkrio naučnik iz Persije, još u 9. veku, ali je tek u 20. veku izolovan virus i pronađeni su pomoćni lekovi. Varičele mogu dobiti i deca i odrasli. Kada su deca u pitanju, bolest je najprenosivija do 7. godine života, a pripada virusu iz Herpes Zoster porodice. Varičele se najčešće javljaju u vrtićima kao epidemije.
Obolevanje traje od zime do kasnog proleća. Virus se prenosi vazduhom, putem kapljica, dodirom i sl. Inkubacija traje do 3 nedelje, a početna faza traje 2 dana. U toj fazi pacijent je malaksao, povraća, trpi glavobolje i povišenu temperaturu. Javljaju se i bolovi u mišićima i zglobovima. Tada je pacijent zarazan. Bolest se uglavnom manifestuje sa opštepoznatim simptomima, jako retko je asimptomatska. Dan kada počnu ospe je najzarazniji, nakon čega zaraznost opada i prestaje oko 5. dana. Faza osipa traje do 8 dana. Vezikule su vodenaste i jako svrbe. Prvo se jave na trupu, pa na glavi i licu, a zatim na rukama i nogama. Ređe se javljaju u ustima i sluznici očiju. Nakon ove faze, počinju da se pojavljuju kraste i tada pacijent nije više zarazan. Kada se kraste povuku, moguće je da još neko vreme ostanu fleke ili čak ožiljci na koži (njih možete rešiti uz pomoć dobrog plastičnog hirurga).
Ukupno, bolest traje 15 dana. Retko je iskomplikovana sa upalom srednjeg uha, bronhitisom ili upalom pluća. Nakon preležane varičele stiče se trajni imunitet, izuzetno retko bolestima recidive. Ovčije boginje se u toku života mogu manifestovati izbijanjem Herpes Zoster virusa.
Lečenje
Lečenje se sprovodi u izolaciji koja je obavezna. Neophodno je redovno kupanje rastvorom hipermangana da ne bi došlo do bakterijske infekcije. Telo se lagano suši, nežnim dodirima peškirom, a zatim se stavlja puder sa anestezinom. Puder smanjuje svrab i isušuje vezikule. Sluzokoža kože i usne duplje se mora tretirati antimikoticima i neutralnim dezificjensima. Lekovi se najčešće ne piju. Kod težih oblika bolesti piju se analgetici i antireptici. Nikako ne piti aspirin. Ukoliko dođe do bakterijskih komplikacija, piju se antibiotici.
Tokom bolesti, dete treba da je obučeno u pamučnu pidžamu. Posteljina se mora menjati svaki dan. U vreme boginja, treba koristiti najblaži prašak za veš. U suprotnom koža deteta će biti iziritirana, a samim tim će i svrab biti izraženiji.
Oprez – svrab
Treba kontrolisati dete i činiti sve kako se ne bi češalo. Češanjem može da se izloži infekcijama, a na duže staze, ostaće mu trajni ožiljci. Za vreme boginja, dete ne sme da bude izloženo suncu. Ne bi trebalo da se znoji, jer znojenje pojačava svrab. Ako je period zaraznosti prošao, dete sme da izađe napolje da se igra, ali samo u hladovini. Izbegavajte da perete dete losionima koji sadrže lidokain, pramoksin i difenhidramin.
Kako prepoznati varičele?
Dete je pre izlaženja vezikula po koži nekako malaksalo, usporeno. Kada krenu ospice, prvo se pojavi jedna koja izgleda kao bubuljica, ali brzo nabubri. Ona se napuni tečnošću (a to se zove vezikula). Nakon toga, tečnost zažuti i deluje kao da je gnoj (a to se naziva pustula). Kada pustula pukne, stvaraju se kraste koje ubrzo otpadnu. Nema pravila kako će i u kom broju poiskakati vezikule. Ponekad se javljaju u jako malom broju, a ponekad ih ima u ušima, u sluznici oka, na genitalijama. Vezikule koje se jave na sluznicama su najčešće bolne.
Vakcinacija – varičela
Moguće sprečavanje od dobijanja varičele se odvija uz pomoć vakcinacije. Postoje dve vrste vakcina, monovalentna i tetravalentna MMRV. Prva vakcina se prima između 12-15 meseca života, druga 4-6 godina, najčešće pred polazak u školu. Nakon završenih 13 godina daju se 2 doze monovalente vakcine. Vakcina sadrži aminokiseline, humani albumin, laktozu, sorbitol, manitol i sulfat neomicina.
Vakcina se ne sme davati trudnicama, osobama sa slabim imunitetom, pacijentima koji imaju sidu, pacijentima koji su na steroidnoj terapiji, osobama koje na vakcine reaguju anafilaktički, onima koji su nedavno primali transfuziju krvi, osobama koje su nedavno primile neku drugu vakcinu.
Vakcina može ispoljiti neželjena dejstva, najčešće jako blaga, poput povišene temperature, bola na mestu uboda i osipa koji podseća na varičelu. Takav osip može biti zarazan i narednih nekoliko dana bi trebalo biti izolovan.
Ovčije boginje kod odraslih
Kod odraslih osoba sa oslabljenim imunitetom virus može biti opasan. Inače se manifestuje blagim simptomima. U vreme trudnoće infekcija je izrazito opasana jer može da dovede do problema sa bebom. Može se desiti i prenošenje virusa na plod, dobijanje upale pluća, što je takođe opasno za plod, a najkritičniji period je između 13. i 20. nedelje trudnoće. Ukoliko se trudnica razboli pred porođaj, veoma je izvesno da će i beba imati boginje već na rođenju.
Prevencija varičela
Pacijenti koji su zaraženi ne bi trebalo da imaju kontakt sa zdravim osobama, deca ne bi smela da idu u vrtić ili školu, sve dok se ne pojave krastice. Kada kašlju, pacijenti bi trebalo da pokriju usta i nos, i da redovno bacaju maramice koje su koristili. Pranje ruku je obavezno. Poseban peškir (koji ne koriste drugi ukućani) je obavezan. Obavezno je i menjanje peškira posle svakog tuširanja. Zdrave osobe i oboleli od ovčijih boginja ne bi trebalo da dele pribor za jelo i piće.
Još neke vrste boginja
Pored ovčijih boginja, postoje još 3 vrste boginja. Jedna od njih je u potpunosti iskorenjena u Srbiji, a to su velike boginje (variola vera). Druge dve vrste su rubeole i male boginje.
Rubeole su crvene tačkaste boginje, a javljaju se nakon inkubacije koja traje 1-2 nedelje. Prvi simptomi traju 1-2 dana u vidu temperature i grlobolje. Rubeole se javljaju uz infekcijama disajnih organa. U kasnijoj fazi dolazi do oteklih vratnih žlezda. Prvo pojavljivanje rubeole je na glavi, iza ušiju. Danas se vakcina protiv rubeole redovno prima nakon napunjene prve godine života.
Male boginje imaju period inkubacije od 10-12 dana, a prvi simptom je povišena temperatura. Takođe, dolazi i do infekcija disajnih organa. Male boginje se javljaju po celom telu u vidu crvenih ospa. Ukupno traju do 3 nedelje. Moguća posledica encefalitis. Za njih, takođe, postoji vakcina.
Variola vera su velike boginje i one su smrtonosne. Na našim prostorima su iskorenjene 70-ih godina XX veka, nakon jedne velike epidemije. Vakcina postoji i mora se primiti ukoliko se putuje u zemlju u kojoj bolest nije iskorenjena.